Sarajevo, 10. srpanj (NINA) –  S buketima cvijeća, suzama i tihom molitvom Sarajlije, veliki broj Srebreničana ali i žitelja mnogih gradova u BiH ispred zgrade Predsjedništva BiH jučer su ispratili  posmrtne ostatke 520 Srebreničana  koji su ubijeni 1995. godine. Kolona s tabutima, prema programu obilježavanja 17-obljetnice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, tadašnje zaštićene zone UN-a, krenula je u ranim jutarnjim satima iz Gradskih grobalja u Visokom, a posmrtni ostaci su preko Sarajeva prevezeni do Memorijalnog centra u Potočarima.

U Srebrenici je do sada ukopano 5.137 žrtava genocida, čiji posmrtni ostaci su, nakon ekshumacija tokom proteklih godina, identificirani.

Zineta Alić iz Bratunca došla je da isprati posmrtne ostatka Smaila, amidže svog pokojnog muža Abida čije tijelo još nikad nije pronađeno.

- Četiri brata i oca sam već ukopala u Srebrenici. Živim s četvoro djece kojima nisam smjela reći da ću danas biti ovdje - kaže Zineta koja je u Srebrenici izgubila 18 članova uže porodice.

Ahmed Karić iz Bratunca došao je jednostavno da isprati ove nesretne ljude.

- Ubijena mi je majka 1992. godine i tada je imala 62. godine. Ona je ukopana u Bratuncu - kaže Karić.

Ediba Kalkan, rođena Mostarka koja u Sarajevu živi pola stoljeća došla je jednostavno da isprati Bosance.

- Moja je Bosna cijela i za Bosnu živim. To je moja sloboda i kakva je god ona je za mene zlatna. Kad je mogla biti od Kulina bana može i nama danas - kaže Kalkanova.

- U Potočarima ukopavam muža i starijeg sina, srednjeg sam ukopala 2003. godine,  ukopala sam četiri brata i bratića od 27. godina. Kod kuće imam dva sina, invalidi 90 i sto posto  - kaže Ajkuna Mujić .

Majer Roland i njegova supruga Ševala došli su na ispraćaj Srebreničana jer je i njenu porodicu pogodila gotovo ista sudbina u Višegradu.

- U Višegradu su mi stradali brat i otac, Mirza i Ahmet Omerović čije kosti još uvijek nismo pronašli.  U Višegradu mi je 1992. godine stradalo još dosta familije, prijatelja - kaže Ševala.